Maja Belegišanin Ivanović – Majska kiša

U prodaji je knjiga izabranih i novih pesama Maje Belegišanin Ivanović Majska kiša.
Donosimo izvode iz pogovora Ranka Pavlovića i Dunje Rac.

Između čitaoca i izabranih i novih pjesama Maje Belegišanin Ivanović, uvrštenih u zbirku Majska kiša, zaista nije potreban nikakav posrednik, naročito ne onaj koji bi želio da ima ulogu tumača. Jer, svaka pjesma i svaki stih u njoj sami od sebe se otvaraju pred čitaocem koji im prilazi otvorene duše. Uz to, pjesnikinja je sama, sasvim svejedno da li namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, uvodnom pjesmom „Da napišem pesmu“ dala ključ za ulazak u sopstvenu poetiku i neposredno nagovijestila motivske i tematske lavirinte lirike kroz koju želi da provede čitaoca, kao kroz cvjetne vrtove koje je brižljivo njegovala da bi ih nesebično darivala pogledu dobronamjernog znatiželjnika.
S podjednakim žarom Maja Belegišanin Ivanović svoja poetska osjećanja iskazuje u vezanom i slobodnom stihu. Njena rima, bez obzira na to da li je parna, ukrštena, obgrljena ili isprekidana, smislena je, neistrošena i gotovo uvijek doprinosi ritmičnosti pjesme. Nikada nije samo u funkciji podudaranja završnih slogova stiha, nego uvijek teži da oplemeni pjesmu, koliko smislom, toliko i emocijom. Konačno, treba reći da je dobro što je Maja Belegišanin Ivanović odlučila da objavi zbirku izabranih i novih pjesama, jer je time pokazala uzlaznu liniju kojom se kreće kroz svijet poezije i da je pjesnikinja na koju književna kritika i antologičari treba da računaju. (Ranko Pavlović, Ogledalo za zvijezde)

Majska kiša predstavlja svojevrsnu ličnu antologiju – izbor iz dosadašnjeg objavljenog opusa koji pruža uvid u ono što bismo mogli nazvati gorućim tematskim preokupacijama i poetički lik autorke. Nakon prološke pesme slede celine: ,,Raznob(r)ojne strofe”, ,,Soneti”, ,,Oktave”, ,,Haiku“ i ,,Beli stih” dajući jasan signal čitaocu da je i sama pesnička forma veoma važna za autorku. Virtuoznost u upotrebi pesničkih formi, inventivna rešenja, veoma često prstenasta forma ili oblik koji je blizak tome, melodija i kruženje, sugerisanje i ljuljanje, upotpunjuju motivi sna i mesečine. Osobena je i pikturalnost poezije Maje Belegišanin: srebrna i plava boja se pojavljuju onda kada poetski subjekat želi da dosegne područje koje više nije u granicama realnog. O tome svedoči i ,,Pohvala polusnu“ – stanje uranjanja u san se doživljava kao iskorak u dimenziju ,,izvan“. To je osvešćivanje momenta pre pada u san, onog najnežnijeg i najkrhkijeg mesta koje se shvata čas kao prostor a čas kao zvuk. U običnim stvarima poetsko ja naslućuje nešto značajno, što potvrđuje naš utisak da su mnoge pesme građene na snažnoj simbolističkoj podlozi. Na tragu Svedemborga, iza obrisa običnih predmeta sakrivena su dublja značenja; predmet je povod za otkriće više istine. Poetizacija detalja iz svakodnevice koji često nadrastaju početnu sliku razmišljanjima o poziciji subjekta u svetu, o prolaznosti, smrti; lirsko tematizovanje sećanja i zaborava; opisi graničnih stanja pred san ili buđenje (često praćeni slikom odgovarajućeg dela dana ili godišnjeg doba); tematizacija stanja nesanice, strepnje i zabrinutosti i veoma brižljiv odnos prema pesničkoj formi – važne su odlike zbirke Majska kiša i pevanja Maje Belegišanin u celini. (Dunja Rac, Lirski krvotok)

Maja Belegišanin Ivanović (1980) piše poeziju (za odrasle i decu), prozu, eseje i književne prikaze. Objavila je knjige poezije: Ispod neba (2007); Svetlosna pruga (2011); Zimsko sunce (2014); Pesme raznih boja, knjiga za decu (2017); Nežna granica (2018); Biljke i devojčice, knjiga za decu (2019) i knjiga književne kritike Svetlo prepoznavanje –prikazi, eseji (2020).

DA NAPIŠEM PESMU

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao ova zagonetka
koju ne mogu da odgonetnem;
lepu, kao ovo nepoznato što me muči,
kao nešto,
i lepšu.

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao pun mesec što me gleda,
kao dvorište pokislo od njegovih zraka,
lepu kao privid, kao priviđenje
satkano od lišća, mraka i senki.

Hoću da napišem pesmu.
Pesmu da napišem,
ali da ne unizim lepotu meseca,
da ne raspršim sjaj cigli dvorišnih
okupanih zracima,
da ne rastopim mesečeve planinske vence.

Hoću da napišem pesmu,
lepu, kao nešto što će tek biti,
pesmu koja spaja vremena,
pesmu nežniju od nežnosti,
sjajniju od sunca,
krvaviju od srca.

Pesmu da napišem
prazniju od praznine, a punu;
pesmu besnu, ali koja ne može
nikoga povrediti,
glasnu, ali koja će tiho
u ušima zvoniti;
jednu u kojoj će zvezde imati
ogledalo svoje;
lepu kao seta,
nestvarnu kao san.

Ja hoću pesmu.
Moju.

Knjiga se može naručiti po ceni od 500 din.

Narudžbenica

    CAPTCHA ImageChange Image

    You must be logged in to post a comment Login