Zoran Antonijević – Živeti se može samo bez ljudi

U prodaji je nova zbirka Zorana Antonijevića – Živeti se može samo bez ljudi. Zbirka je objavljena u okviru Presingove poetske edicije Vrtlog, kao 10. po redu.

Iz recenzije Ognjena Petrovića:

Zbirkom pesama Živeti se može samo bez ljudi, ubedljivo najboljom koju je potpisao do sada, Zoran Antonijević potvrdio je da je u biti pesnik ontološke i egzistencijalne jeze.

Njegova uznemirujuća poezija, sa pojedinim pesmama koje kao da su čitane i prepisane sa oljuspanih pergamenata ili vlažnih zidova drevnih pećina – od trošnosti i propadljivosti svega što čoveka okružuje (a ponajviše čoveka samog) – izgradio je čvrstu strukturu, građevinu sa zidovima premreženim znakovima koji nas podsećaju kako nestalan je i kratak ovaj interval vremena u kom smo se obreli –  kuću čija nam je vrata odškrinuo, u koju ćemo se vraćati iznova i iznova, mirni i spokojni pred onim što nas u njoj, u čuđenju i sumnji može zateći, iz koje ćemo, na koncu,  tiho otići, naravno,  svako na svojoj zveri.   

Kolevka

To nebo je drugačije,
poduprto je ekstazom tišine.
Taj mir; san usnulog
ispod drvenog poklopca,
dah grumena zemlje
u šaci kosača oblaka.

Crni pastir

Stražar odlazi
da kukuriče.
Oko mi se
iz sna odmeće.
Polećem
da iz podnebesnih
kaveza
isteram zvernike
i ostala stada kleta
gladna i žedna
ljudske nesreće.

Pejzaž insomnije

U sobama gde ljudi ne sanjaju nikoga
vetar otvara prozore i vrata munji
da otkrije nagost obešenih nemira.

Sove razgrću trule krovove,
piskom zaustavljaju satove i
gase ulične sijalice.

Psi su pregrizli rešetke
od ljudskih rebara,
praćeni škrgutom odraza
sa crnih izloga grada
traže san u podzemnim vodama.

*
Iznad jastuka
probuđeni leleci.
Jutro bez mene.

      

Zbirka se može naručiti po ceni od 400 din.

NARUDŽBENICA:

    [wpcaptcha]

    CAPTCHA ImageChange Image

    You must be logged in to post a comment Login