Objavljen treći roman Milana Milivojevića: “Avet Don Kihota”

Objavljen je novi roman, treći po redu, Milana Milivojevića, novinara i kolumniste Sremskomitrovačkog portala – “Avet Don Kihota“.

Roman oponaša (ne po stilu pisanja, već po ideji) originalnu Servantesovu priču o Don Kihotu, ali umesto ismevanja španskih viteških dela ovde je upriličen ironičan odnos prema savremenim srpskim pseudopatriotama.

Junakinja romana “Avet Don Kihota” je Divna Lavrentijević koja radi kao asistent u prestoničkom Institutu za nacionalnu istoriju. Ona je samohrana majka koja živi sa ćerkom. Njena životna nevolja nalazi se u njenim snovima. Avet konjanika, koja se često, tokom noći, pojavljuje u snu, delujući kao da je stvarna…

Neprestano umorna, teško odgovara obavezama i u Institutu i u odgajanju ćerke. Ulazi u nepotrebne sukobe sa kolegama, što joj pravi problem oko doktorata i stalnog zaposlenja na Univerzitetu.

U jednom trenutku odlazi i do psihoterapeuta, koji joj predlaže da uzme odmor i ode negde na selo. Divna, sa ćerkom, odlazi kod svojih roditelja u provinciju. Avet iz snova tada preskače granicu između stvarnosti i imaginacije, pa ona njeno lice jednog dana ugleda na ulici provincijskog gradića u kojem joj žive roditelji oličeno u meštaninu koji sebe vidi, ni manje ni više, nego kao zaštitnika interesa srpskog naroda…

Karakter tog lika ima, u izvesnoj meri, sarkastičan potencijal po svemu nalik na Servantesovog Don Kihota, a sam tok romana (uključujući i zaplet) ismejava misao o izabranosti i mesijanstvu uvreženo kod Balkanaca, ali i, s druge strane, lažni elitizam.

Кao i za prethodna dva, i za ovaj roman Milivojević, kaže, inspiraciju pronalazi svuda oko sebe, a, kao novinar, prošao je mnogo toga.

– Inspiracija je svuda. Treba pažljivo posmatrati svet oko sebe, ljude, pojave, svakodnevicu. U tom gledanju i osluškivanju, u meni se rađa potreba da se izrazim pisanjem. Za razliku od novinarstva, u kojem se baviš živim ličnostima i dešavanjima, imaginarni svet sam kreiraš, sa svojim junacima i karakterima. Zato je lepše stvarati literarno delo nego vesti kojima će, po pravilu, uvek neko biti nezadovoljan, jer je i svet koji nas okružuje nesavršen, isprepletan različitim nitima događaja i uglovima gledanja ljudi koji su van tvoje imaginacije, sa svojim životima i razmišljanjima – priča Milan Milivojević.

Pisanje je, kaže, zavoleo još od malih nogu, a osim poslednjeg, objavio je još dva romana – Pogled preko reke (2012) i Sakupljač duša (2014), kao i dve poetske zbirke – Svitanje duše (1996, 1998) i Zlatogorje (2008).

Pišem od osnovne škole. Dobio sa u sedmom razredu i nekakvu Novembarsku nagradu koju je tada, početkom osamdesetih godina prošlog veka, dodeljivala ondašnja lokalna samouprava. Pisanje je teklo paralelno sa mojih profesionalnim životom, bilo da je reč o poeziji, novinarstvu ili prozi, s jedinom razlikom što je to poslednjih desetak godina postala moja profesija, a ne neka nadgradnja, neki hobi – kaže Milivojević i obećava da će čitaoce nekim novim delom obradovati i u budućnosti.

Nema razloga da ne pišem i dalje, bar dok me nose ideje i inspirišu ljudi oko mene, a šta će se iz toga izroditi, novi roman, pripovetka ili novinski članak – vreme će pokazati – zaključuje.

Roman se može naručiti po ceni od 600 din.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    You must be logged in to post a comment Login