Gordana Simeunović – Vitki plamen

U prodaji je zbirka pesama Gordane Simeunović – Vitki plamen, kao sedma po redu zbirka u poetskoj ediciji Van toka.

Iz recenzije Baneta Dimitrijevića:

Elegantnim i stilski ujednačenim stihovima, Gordana Simeunović nas uvodi u svoj svet vešto skrivenih kontroverzi. Potrebno je pažljivo iščitavanje da biste u ovoj decentnoj poeziji uočili te vešto upletene suprotnosti, sakrivene smirenim užitkom koji nam ona pruža.
Tako ćete, obratite li pažnju, uočiti spoj savremene versifikacije, u koju su upakovane sve tradicionalne moralne vrednosne kategorije. Prepoznaćete radoznalost deteta koje, otvorenih očiju i čudeći se, posmatra svet oko sebe, sa rezigniranom mudrošću odrasle žene, prepune iskustva, žene koja sve to čemu se čudi  i te kako već dobro zna. No, ne postoji to iskustvo koje će dete u njoj i u pravom čitaocu zaustaviti u začuđenosti. 
Zamislićete se na svedenom mirnoćom, često i prividnom pomirenošću sa svetom u kome živimo, ispod koje bukti strast. Otud i naslov ove zbirke trajnih vrednosti – Vitki plamen, koji će ostati za pesnikom i kad izgori. Jer, ako ne izgori i nije pesnik a, ako ne ostane vitak… džaba je i goreo!

Dragi tata

Dragi tata,
prvu lekciju o ropstvu
naučila sam na jugu Afrike.

(Kabwe 
je imao veliku zgradu
policijske stanice,
vučjake u boksovima)

Rekao si 
da smo bezbedni.
Bio je to
ipak
blaži oblik ropstva, 
nepodnošljiva dosada
u dobroj kući
sa velikim dvorištem
iz koga se nije smelo napolje.

Kad sam ukrala 
bicikl tvoga sobara
srećna kao nanina livada
vozila sam kroz mali grad
na kraju sveta,
dok me oprez nije vratio.

Svi ste bili unezvereni,
Džonson najviše,
jer osim za sebe i mene,
brinuo je i za bicikl.

Znam da si bio ponosan na mene, 
iako bih kod kuće u Jugoslaviji
dobila batine,
jer ti si krotio divlje afričke pčele 
i sve znao o avanturama,
kako je nemoguće odupreti im se.

Dragi tata,
vratili smo se.
Osvajanje slobode je tek počinjalo.

Prvi plač

U Beogradu,
na uglu Balkanske i kraljice Natalije
stoji znak upozorenja: precrtana truba.
Piše:
Molimo za tišinu, bebe se rađaju.
Neka novi ljudi  dobro čuju svoj prvi plač.

U doba korone

Zašto sam se setila sirijskog dečaka
koji viče: Sve ću vas reći bogu!
ne znam.
Želim  da viknem:
Sve ću vas staviti u pesmu!
Ali  ljubazno se ispod maske 
smešim poštanskom službeniku
i izlazim iz pošte kao iz svemirskog broda.

Minibus

Na relaciji 
Stepojevac – Beograd
penzionisani vozač
vozi iz petnih žila.

U minibusu
sede pospane žene.
Ko ženke kengura 
čvrsto drže svoje torbe,
i u njima
ono malo
što im je ostalo od života.
Parče sna između kuće i fabrike.

Zbirka se može naručiti po ceni od 400 din.

NARUDŽBENICA:

    CAPTCHA ImageChange Image

    You must be logged in to post a comment Login