Pesnik o deci – Mirjana Ristić-Stevović

plemicu-221x300Dr Mirjana R. Stevović, PLEMIĆU, PRESING, Mladenovac, 2013.

Knjiga Mirjane Ristić…Pesme o deci. Kao što je opšte poznato postoji poezija za decu i poezija o deci. Ovde – negde je to na granici između poezije za decu i poezije o deci ali ipak ova druga varijanta dominira. ,,Ti – forma”, majčinski ton, delimična pojava žanra uspavanke – sve to odlikuje ovu knjigu. Pisati književnost za decu zahtevan je posao. Teško, posle Zmaja, koga pesnika označava i apostofira više puta. No, sam naslov pesničke knjige, PLEMIĆU, mene je više utiskovao da se radi o ljubavnoj poeziji nego o stihovima iz domena književnosti za decu. Moram reći da se, na nekim mestima, u nekim odblecima pojedinih slika i pesama, svakako ne onih sa početka zbirke, ta ljubav, majčinska, širi, nestaje i postaje opšta, nešto drugo, sekundarno, tercijarno, i tako dalje, čak projekcija potencijalne sinovljeve drage u budućnosti koju mati imitira i inicira (ne primarno edipovski) željama da mu budući život, kad odraste bude ispunjen ljubavnom strašću. Zasenjenost je potpuna:

U kom licu

govoriti o lepom licu?     (str.14)

Ponegde se javlja stil srpske narodne lirske pesme. To počesto zvuči, iako lepo, pomalo arhaično, već viđeno. No, gde je čistina slike ujednačena sa čistinom stiha tu zaista nemam zamerki. Baš takav je slučaj sa minijaturom ,,Zagrljaj” (Na njega čeka postelja meka. / I jedan bata ili jedna seka. / Milo mu srce pesmice piše. / Uz njih i pliš mirno diše.  // Jutro otkriva zagrljaj svetski… / i nožice gole. / Tako se dete i meda vole!) Pesma ,,Molim život” upravo je dokaz one moje tvrdnje da Mirjana Ristić u svojoj poeziji miksuje poeziju za decu i poeziju o deci (Postoje slike blistavo jasne. / Tren jedan / i hiljadu i jedan… / ako život dozvoli. / Naiva, / potekla iz dečije duše. / Ko još može kao dete? / Dodir pene dovoljan da poletiš / i na svaki cvetić sletiš… / ako dozvoli život.  //  Molim život da sačuva svako dete.) Opet, ponegde, pesničko ,,ja” se gubi i na tren postaje dečje ,,ja”, kako bi se na kraju opet vratilo ono prvo da okonča pesmu (pesma ,,Cvrčak” i slične). Možda se radi o nesigurnosti ili nemogučnosti da se ovlada ipak težom formom a to je pisanje za decu nego li pisanje o deci. Ili o dvoumljenju između formi. Ono što može biti problematično u smislu stila jeste prevelika upotreba rečeničnog, proznog, naročito pripovedalačkog, kao npr. u pesmi ,,Oaza” (Oaza mira u toplom oku počiva. /// Toplo oko je kao jezerce. /// Toplo oko je spretno kao ribica. /// Dno toplog oka je meka duša.)

Knjigu poezije PLEMIĆU Mirjane Ristić-Stevović obeležavaju zebnja, strah, majčinstvo, roditeljska briga, saživljavanje sa detetom, pomešani entiteti žene i majke.

Motivi biljaka i malih životinja nisu nova stvar. Savremena poezija za/o deci odavno se okrenula novim motivima, onome što je blisko sadašnjem detetu. No, Mirjana se, pod naletom emocija i čitanja naših velikih dečjih pesnika, zaigrala, i to je dobro za početak, za prvu knjigu, za stilsko i druga traženja. Očekujem napredak i poetički zaokret u sledećoj knjizi. Više se okrenuti urbanim dečjim motivima. Takođe, bilo bi interesantno videti ovu pesnikinju kako bi se snašla i artikulisala u jednoj zbirci za odrasle. Mislim da bi tu bila još uspešnija. To moje mišljenje potkrepljujem Mirjaninom pesmom ,,Drhtaji” (str.80). ,,Ti – forma” ili pesničko savetništvo kako je ja više volim zvati ono je što me odbija od pojedinih pesama, ma čije one bile, naročito ukoliko je još učestala i predominatna.

Borac za detinjstvo, borac za decu, to je prava pesnikinja Mirjana koja mi se svidela, baš kao u pesmi ,,Doći će opet vreme dečaka” (Ciruse maslačka raspršio dah / razbarušene glavice.  //  Kumulusi se roguše, / obećavaju olovne namiguše. / Nadvili se teški oblaci! / Posmatra čupava naiva, / okupana prošle subote / u polju maslačka. / Nesvesna da to nisu padobranci / kojima šalje prstića pet, / u susret. / I pod noktima pedalj / rodne majske lepote, / zemlje do tada žive. / Naiva ciruse piše, liju olovne kiše.  //  Ciruse maslačka raspršio dah / razbarušene glavice… / Doći će opet vreme dečaka!)

Za zaključak, šta reći? Pred Mirjanom Ristić je još dosta godina, pisanja i čitanja. Njena volja i vreme pokazaće hoće li ova, prva knjiga, ostati dokument o jednom pesniku (pesnikinji) ili će nastaviti putem kojim je krenula, još dublje zakoračiti u jezero u kojem je tek lice omila, hoće li objaviti drugu knjigu i nadmašiti sebe. Improvizacije, oslobađanje od klasične forme pevanja, promena poetike i tematski zaokreti joj mogu pomoći u tome.

Miloš Ristić

Kruševac

25. 10. 2013.

You must be logged in to post a comment Login